Solo igrač: Srđan Gjurković ne boji se mijenjati stvari u koje drugi ne diraju
Srđan Gjurković (HNS) na prošlim je izborima iznenadio mnoge svojim uspjehom – zabilježio je skoro pet tisuća glasova u desetoj izbornoj jedinici, no to nije bilo dovoljno da bi ušao u Sabor. Istovremeno, zbog izbornog sustava koji preferira političku trgovinu, zastupnicima su postali ljudi s niti stotinu glasova. Na ovim izborima, Gjurković je na šestom mjestu.
Birači su na prošlim izborima pokazali da dobro znaju i cijene vaš rad s obzirom na 4777 preferencijalnih glasova. Smatrate li da ste sada bolje pozicionirani?
Šesto mjesto je najbolje koje moja stranka ima u 10. izbornoj jedinici. Nisam plakao ni kad sam bio 13., ne vidim razloga da se bunim ovaj put. Birači su me prošli put pronašli na dnu liste, pa će me i sad pronaći još lakše. Protiv sam sigurnih mjesta. Ali, siguran sam da i građane frustrira što sam npr. ja bio treći po broju glasova, ali nisam ušao u Sabor. Stranačka vodstva određuju tko će predstavljati stranke na izborima i to je u potpunosti legitimno, no isto tako došlo je vrijeme da konačni odabir rade isključivo birači.
Kao saborski zastupnik zalagat ću se za ukidanje praga od 10% ukupnih glasova liste i davanje biračima triju preferencijalnih glasova. Ovako u Sabor još uvijek može ući i netko za koga nije glasala ni najuža obitelj. Vjerujem da će građani odabrati najbolje.
Mjesto koje ste imali na listi na posljednjim izborima mnogi su glasači doživjeli kao kaznu za vas zbog aktivizma po pitanju Zakona o sportu. Protivljenje izmjenama tog zakona dolazilo je čak iz koalicije kojoj pripadate.
Kad se usudite mijenjati stvari u koje se drugi boje taknuti i to na način koji, na žalost, nije uvriježen u hrvatskoj politici, morate biti spremni na sve. Moram naglasiti da je koalicija stala iza zakona i da su digli ruke za izmjene koje sam predložio. Možda je postojalo nerazumijevanje u početku, ali i potpora brojnih, a najviše kolegice Lugarić i kolege Grbina. Nakon toga sam postao potpredsjednik stranke usprkos tome što i dalje ne odustajem od provođenja tog zakona, a to govori samo za sebe.
Kakva su vaša predviđanja vezano za Zakon o sportu u slučaju pobjede vaše koalicije, odnosno HDZ-a?
To vam nije vremenska prognoza. HDZ godinama vlada hrvatskim nogometom ovako kako vlada. Niti jedan njihov zastupnik nije glasao za zakon, njihov ministar i njihova Vlada odbijaju ga provoditi. Što se tu ima predvidjeti? Oni ne žele promjene, nego čuvaju postojeće pozicije i interese. Narodna koalicija je zakon donijela, zakon će provoditi i ne mislimo na tome stati. Sportu je potrebno cjelovito zakonsko rješenje koje smo ostali dužni.
Koliko su stranke u Hrvatskoj općenito ustrojene da bi pojedinac mogao slijediti svoje stavove, a istovremeno ne biti sankcioniran, primjerice, lošijim mjestom na listi?
Kad sam krenuo sa Zakonom o sportu, nitko nije bio za, no stvar se postupno mijenjala. Iskreno nisam zadovoljan praksom koja postoji u Hrvatskoj. Pravo na različito mišljenje ne bi trebalo biti eksces. Stranačka demokracija ima neka svoja pravila i konstantno soliranje nije moguće. Nikad nisam glasao za nešto što je duboko suprotno s mojim stavovima, ali priznajem da sam znao dati glas za rješenja od kojih vjerujem da postoje bolja.
Ponekad sam u Gradskom vijeću glasao suprotno koaliciji, jako često istupam i raspravljam isključivo po vlastitom nahođenju, ali poštujem odluke Predsjedništva. Upravo zbog ovih stvari mislim da je presudno preferencijalno glasovanje na svim izborima i bez ograničenja. Mi prije svega trebamo odgovarati građanima, onda članovima stranke i stranačkom vodstvu. Vjerujem da sam svojim radom dao bitan doprinos takvom načinu djelovanja, ali postoji ogroman prostor za napredak.
Izvor: Slobodna Dalmacija, 31.8.2016.
