Srđan Gjurković je odlučio kampanju raditi na drugačiji način, računa da je četiri godine imao vremena poručiti što je htio, pa da nema smisla sada plasirati političke parole. Darovao je radije građanima predstavu Jelene Bosančić ‘Kako ubiti supruga’ i ‘Leksikon’ Damira Duplančića.
Iako on nije puno govorio u kampanji, pustio je da drugi o njemu govore, a budući da je tek na 13. mjestu liste Hrvatska raste, novi saborski mandat može izboriti jedino preferencijalnim glasovima. Izdvojili smo neke citate iz njegovih promo videa…
BRANKO DRAGIČEVIĆ: Najvažnija uloga političara je ta da služi građanima koji su ga izabrali, a naročito onim socijalno ugroženim grupama. Srđana znam osobno već dugo godina, a znao sam da u ovom mandatu obavlja funkciju predsjednika saborskog Odbora za financije i državni proračun. U ovoj fazi razrješenja problema sa švicarskim francima on je bio vrlo spreman i kooperativan da se nađemo, da sasluša. Moram kazati da teži detaljima i sve dok mu nije nešto sasvim jasno ne odustaje. Dapače, postavljat će milijun potpitanja da bi konačno došao do pravih odgovora. Opisao bih ga kao jednog od vrlo rijetkih političara koji nije samo političar nego političar prijatelj i s kojim se može razgovarati o svim temama, koji je uvijek spreman na suradnju i u razrješenju bilo kakvih problema, a naročito onih koji su iz njegove ingerencije.
MARIO BAVČEVIĆ: Jedna od najvažnijih stvari gdje nam je pomogao jest prilikom produkcije našeg mjuzikla ‘Srce na sceni’, konkretno kod prve, najškakljivije izvedbe gdje je trebalo pribaviti financijska sredstva za nastup. Taj koncert je bio okidač za sve djelatnosti Udruge Srce kasnije… Srđan nam je rekao da želi nešto pomaknuti kada je naša problematika u pitanju, kao što je radio na Zakonu o sportu. Rijetko kad sam upoznao ljude s kojima sam surađivao na toj razini, a da je razina priče odmah prešla na poluprijateljsku, čak i na prijateljsku.
SRĐAN KOVAČIĆ: Srđana već dugo poznam, međutim nismo bili neki bliski prijatelji, ali kroz saborske rasprave sam vidio da je to čovjek koji se bori za prave stvari. Svoj problem sam pokušavao riješiti razgovorom i objašnjavajući nekim saborskim zastupnicima, pa i nekim pomoćnicima ministra, o tome što mene muči i u čemu je problem, međutim uvijek je bilo ‘riješit ćemo’, ali od toga ništa. Kada sam vidio kako se Srđan zalaže da bi se izborio za novi Zakon o sportu tada sam se obratio njemu. Iznenađujuće, odmah mi se javio, dogovorili smo sastanak, saslušao me i dogodilo se nešto što me posebno iznenadilo, rekao mi je: ‘Ne trebate me više zvati, ja ću se vama javiti kad pokrenem vaše pitanje’. Moj problem je privatne prirode, pa ga ne bih želio iznositi, ali sam ga rješavao prije kontakta sa Srđanom tri godine i nisam uspio. Uz njegovu pomoć sam to riješio u roku od dva mjeseca.
SNJEŽANA BAŠELOVIĆ: Klub žena liječenih na dojci Split je nevladina organizacija koja kontinuirano surađuje s gradskom upravom i s političarima u Hrvatskoj. Razlika kontakta s tim političarima i kontakta koji imamo sa Srđanom Gjurkovićem je to što je on jedna vrlo jednostavna osoba, s njim vrlo lako surađujete, vrlo lako vam objasni koje stvari se mogu realizirati, a koje stvari ne mogu.
TONĆI GUDELJ: Srđana Gjurkovića poznajem već duži niz godina, još dok je radio u gospodarstvu, u realnom sektoru. Firma u kojoj radim je članica Udruženja vinara Dalmacije i problematika koju smo imali je bila vezana za poljoprivredu u Dalmaciji. Radilo se o izmjenama zakona o poljoprivrednom zemljištu, na uštrb nas vinara u Dalmaciji te smo tražili pomoć od saborskog zastupnika iz ove naše regije te nam je on bio od velike pomoći. U Ministarstvu poljoprivrede ne postoji nitko tko bi se bavio problematikom poljoprivrede u Dalmaciji, na žalost, prisiljeni ste tražiti ljude koji vam mogu otvoriti određena vrata. Poznavajući ga od prije znao sam da je objektivna osoba koja će, kada sasluša problem, znati naći rješenje i najbolji put kako riješiti taj problem.
FEĐA KLARIĆ: Mi iz Fotokluba Split do Srđana Gjurkovića uopće nismo došli. Naime, on nas je na jedan ugodan način iznenadio. Kako mi ovdje prosječno godišnje otvaramo oko 25 izložbi i nemamo ni vremena gledati saborske sjednice, doznali smo kasnije da gospodin Gjurković redovno dolazi na otvaranje naših izložbi. Zapravo, on je jedini od 151 saborskog zastupnika u ovom aktualnom sastavu koji dolazi redovno, što znači da ima jak senzibilitet ne samo za umjetnost nego i za kontakte s regijom i gradom u kojem živi. Zahvaljujući gospodinu Gjurkoviću konačno smo dobili Zakon o sportu u kojem postoji velika šansa da se riješimo huligana iz Hrvatskog nogometnog saveza. Ispada da je itekako čovjek od kičme i kolerik u ljubavi prema gradu. Baš bi bilo lipo da u Saboru imamo više ljudi njegovih karakteristika i karakternih osobina.
